Marunović Slobodan
Rođen je 4.7.1957. godine u Mojkovcu. Još kao maturant u danilovgradskoj gimnaziji je dobio nagradu Zlatna maska na Festivalu dramskih amatera u Trebinju, kao i nagradu za najboljeg recitatora Jugoslavije na „Goranovom proljeću” u Zagrebu. I pored velikih pozorišnih i recitatorskih uspjeha, za studije je odabrao književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a ipak studentski dani su mu protekli u nastojanju da se što više približi pozorištu. Sa samo 24 godine postao je glumac Crnogorskog narodnog pozorišta, a njegova prva predstava u ovoj kući bila je Prestupna godina, reditelja Blagote Erakovića. Glumio je u izuzetnim predstavama kao što su: Dvije kristalne čaše, Gorski vijenac, Balkanska carica, Kako se ko rodi, Kralj Beranže, Gas, Krsto Zrnov, Događaji u magarčevoj sjenci, a crnogorska publika ga najčešće vezuje za ulogu u predstavi Potonja ura Njegoševa, u režiji Blagote Erakovića.
U Crnogorskom narodnom pozorištu igrao je u mnogo predstava koje je obilježio svojim glumačkim umijećem. Neke od njih su: Pitao sam Krležu (rd. Nikola Vavić), Gospodska krv (rd. Branislav Mićunović), Dani mržnje (rd. Nikola Vavić), Robespjer (rd. Blagota Eraković), Symposion (rd. Dubravko Bibanović), Odbrana i poslednji dani (rd. Branislav Mićunović), Doktor Vukašin Marković (rd. Slobodan Milatović), Veliki briljantni valcer (rd. Nikola Vavić), Jesi li to došo da me vidiš (rd. Blagota Eraković), Tetovirane duše (rd. Branko Stavrev), Lažni car Šćepan Mali (rd. Blagota Eraković), Tartif (rd. Jagoš Marković), Potonja ura Njegoševa (rd. Blagota Eraković), Pisac porodične istorije (rd. Goran Bulajić), Događaji u magarčevoj sjenci (rd. Branislav Mićunović), Egzekutori (Nijemi konobar) (rd. Gojko Čelebić), Az Makarije (rd. Blagota Eraković), Kralj umire (rd. Blagota Eraković), Zvezda na čelu naroda (rd. Goran Bulajić), Izvanjac (rd. Jovica Pavić), Princeza Ksenija (rd. Radmila Vojvodić), Kako se ko rodi (rd. Blagota Eraković), Marko Miljanov (rd. Blagota Eraković), Udadba (rd. Blagota Eraković), Jakov grli trnje (rd. Blagota Eraković), San o svetom Petru Cetinjskom (rd. Branislav Mićunović), Danilo (rd. Radmila Vojvodić), San ljetnje noći (rd. Paolo Mađeli).
Glumio je u filmu dokumentarne vizure Ispovijedi Krsta Zrnova Popovića, reditelja Blagote Erakovića, kao i u filmu Poziv, u režiji Viktora Sergejeviča. Režija je još jedan njegov afinitet, pa je pozorišnoj publici poznat i kao reditelj predstava u amaterskim pozorištima, alternativnim teatrima i studentskim grupama Crne Gore. Režirao je predstavu Oko bez zjenice u Studeksu, u kojoj su prvi put igrali tadašnji studenti, kao i prvi tekst Igora Bojovića, Lavirint.
Literatura je njegova velika ljubav, naročito poezija, pa je za TV Crne Gore snimio je nekoliko epizoda gdje je govorio poeziju Vita Nikolića, Njegoša, Rista Ratkovića i drugih, a sa Slobodanom Kovačevićem je radio projekat Poezija Montenegrina. Voli da provodi vrijeme sa prijateljima u kafani, boravak na selu, lov i fudbal.