"To je put koji počinje s fotografijama snimljenim na Burning Man-u", kaže umjetnica. "Radi se o velikom okupljanju koje, u post hippy duhu, svake godine na desetine hiljada Amerikanaca dovede u ogromno prostranstvo pijeska sjeverno od Nevade – Black Rock Desert".
"Burning Man" je takođe jedna velika umjetnička izložba na otvorenom, gdje se ukrštaju nadrealne instalacije i lunarna vozila, kao arhitekture u pokretu, prevožene u djelovima kamionima i kombijima, prije nego što će biti montirane na točkovima svih vrsta, u stanju da se kreću brzo po pijesku.
Elena Somarè je fotografisala ta mehanička bića, kao iz bajke, a onda ih modifikovala slikarskom tehnikom obrađivanja na kompjuteru. Rezultat je Felinijev film, ili bolje rečeno, film koji bi on mogao snimiti da je bio dijete cvijeća.
Na ovim fotografijama, u noći se pojavljuju ogromni svjetlosni zraci i nestaju u svojoj prozirnosti, divovski žongleri koji vrte svoje baklje ostavljaju obrise zmaja u tami, bande klovnova koje prolaze kroz pustinju u zalazak sunca sa svojim klovnovskim nosevima kao neki nomadski narod kog bi mogao tako naslikati Salvador Dalí, i vozila u obliku prstena što pršte po pijesku brzinom crtanog filma.
"Ali, ono što vidimo u ovoj izložbi", objašnjava Somarè, "je drugačije od onoga što su vidjele moje oči u pustinji. Po mom povratku, nakon nekog vremena, radila sam na slikama koje sam napravila. Postavila sam pitanje odnosa između umjetnosti, pamćenja i mašte. Umjetnost je sinteza emocija koja munjevito definiše momenat i tumači ga, uz subjektivnu slobodu i anarhiju podsvijesti, proces koji iziskuje od memorije vrijeme, trud i samoobmanjivanje".
Sjećanja se izgrađuju tokom vremena, odabiraju se i mijenjaju odgovarajući našoj potrebi za samopredstavljanjem, da bi prikrili naše strahove, zadovoljili potrebu za ljepotom i skladom, i dali smisao onome čega nema.
"Nije dovoljno fotografisati ono što vidiš", kaže Elena Somarè. "Mora se naći način da se obogati snimljena slika, prikazati je više poput slike koja se tokom vremena učvrstila u memoriji. I dalje raditi na njoj, koristiti kompjuter kao četkicu za slikanje, obogatiti sjećanja, zatvorenih očiju, kao u snu. "
Sjećanja, po mišljenju umjetnice, su kao snovi koji imaju za potrebu da se predstave objektivnim i racionalnim.
